🇬🇧 en ru 🇷🇺

disobedient adjective

  /dɪs.əˈbiː.dɪənt/
  • Not obedient.
непоко́рный, непослу́шный

disobedience noun

  /dɪs.əˈbiː.dɪəns/
  • Refusal to obey.
неповинове́ние, неподчине́ние, непослуша́ние

disobediently adverb

  • In a disobedient manner.
непокорно
Wiktionary Links